Adaptacija

Što činiti prije polaska u vrtić? 

– privikavati dijete na roditeljeve povremene odlaske – dijete je npr. kod bake po nekoliko sati što će mu pomoći u shvaćanju da će se roditelj nakon odlaska vratiti

– poticati dijete na samostalnost u hranjenju, odijevanju i obavljanju higijenskih potreba

– privikavati dijete na organizaciju dana kakav će biti u vrtiću (vrijeme obroka, odmora…)

– ne plašiti dijete vrtićem , već  pozitivno govoriti o vrtiću s veselim iščekivanjem

– razgovarati s djetetom o tome što ga očekuje u vrtiću, ohrabriti dijete, istaknuti pozitivno ( druga djeca,nove i drukčije igračke…), ali budite konkretni i realni (podjela pažnje i pozornost, prostora, igračaka…)

– kupovinu i pripremu stvari za vrtić obavljate zajedno s djetetom

– i roditelj se treba pripremiti na situaciju da odgoj djeteta privremeno prepušta  profesionalcima jer ako i roditelj prolazi teškoće pri razdvajanju od djeteta otežat će odgojiteljima i djeci prevladavanje tih prolaznih i uobičajenih izazova.

Što činiti tijekom polaska u vrtić? 

– bilo da je riječ o polasku u jaslice ili vrtić , Vi kao roditelj trebate biti osoba koja će s djetetom prolaziti razdobljr adaptacije (  ne bake, djedovi, dadilje…)

– dopustite djetetu da ponese omiljenu igračku, dekicu, dudu, bočicu ; to su prijelazni objekti koji olakšavaju prijelaz iz roditeljskog doma u vrtić time što djeci pružaju osjećaj sigurnosti u novoj sredini

– odgojitelje i stručne suradnike prihvatite kao saveznike, informirajte ih o djetetovim navikama spavanja i hranjenja, bitnim medicinskim podatcim i sličnom te ih slobodno pitajte za savjet ako ste u nedoumici

– dobro je odgojitelju reći djetetov nadimak ili ime od milja ; ako ga tako zove odgojitelj, lakše će uspostaviti kontakt

– tijekom razdoblja prilagodbe ne uvoditi dodatne promjene u djetetovu načinu života (odvikavanje od dude, pelena…) ; bolje je to ostaviti za kasnije kada dijete prihvati vrtić

– ako će Vam biti teško ostaviti dijete, svoju uznemirenost nemojte pokazivati pred njim  jer ako  dijete primijeti da je roditelj uplašen, zabrinut,da  teško odlazi (ili se čak vraća ponovo ga pozdraviti) , pomislit će da je taj rastanak nov,drukčiji i konačan , pa će ga još teže prihvatiti.

Zato neka oproštaj bude:

– kratak i srdačan: roditelj treba definirati količinu vremena koju će dijete provesti bez njega, ali u terminima u kojima dijete to razumije (“idem kupiti novine,  moram na posao, doći ću po tebe nakon užine/ spavanja” i sl. )

– u vedru raspoloženju :  poljubite i zagrlite dijete, nasmijte se i uz mahanje otiđite te se nemojte zadržavati na hodniku ,odnosno u djetetovu vidokrugu  iz želje da vidite kako će reagirati na vaš odlazak. O tome ćete saznati od odgojiteljica kada dođete po dijete. Čak i ako dijete reagira plačem pri vašem odlasku , vjerojatno će se nakon nekoliko minuta smiriti i uključiti u igru.

– imajte na umu da su djeca koja se uznemire i zabrinu kada roditelj odlazi, a vesele njihovom povratku, razvila sigurnu privrženost.

Neka se djeca  bez teškoća priviknu na nove okolnosti ,dok je drugima potrebno određeno vrijeme za to. Najčešće je riječ o prvim tjednima boravka u vrtiću , no kriza odvajanja može se pojaviti i kasnije, nakon što dijete prvih tjedana dobro funkcionira u skupini, odnosno bez teškoća se odvojilo od roditelja. 

Neke su od mogućih djetetovih reakcija : promjene u navikama spavanja i hranjenja, povlačenje u sebe, agresivnost, plačljivost, razdražljivost i sl. 

Važno je istaknuti da su sve ove promjene prolazne,  da će s vremenom nestati. 

Kako biste bili mirniji prigodom djetetova polaska  u vrtić , pokušajte tu promjenu doživjeti kao priliku za osamostaljivanjem djeteta, sklapanjem novih prijateljstava, razvijanjem socijalnih vještina te pomoći pri usvajanju i razvijanju higijenskih i zdravih prehrambenih navika.